Martinić


Selo je smješteno na rubu povišene terase u istočnom dijelu ludbreške Podravine. U naselju prevladava novija gradnja.

 


 

Očuvana je zidana kuća zabatom okrenuta prema cesti, sagrađena 1921. godine i mala trošna kuća s drvenom kanatnom konstrukcijom na kraju slijepe ulice. U jugoistočnom dijelu naselja nalazi se novosagrađena kapela Sv. Martina biskupa, a u središtu ponos sela, raspelo podignuto 1942. godine.

 


 

 

Od 1643. godine Martinić je pripadao vlastelinstvu Drašković sa sjedištem u Velikom Bukovcu. Selo 1787. ima 13 kuća sa 92 odrasla žitelja i 23 djece. 1987. godine podignuta je kapela Sv. Martina biskupa. Naselje pripada župi Veliki Bukovec i općini Mali Bukovec. 1961. godine Martinić je imao 224 stanovnika, što je ujedno i najveći broj stanovnika u njegovoj povijesti.

 


 

U kasnijem razdoblju taj se broj smanjuje pa 1991. godine u naselju živi 176, a 2001. godine 160 stanovnika.

 

 

Kao najzanimljiviji događaj u godini mještani navode proslavu Martinja 11. studenoga. Taj je dan inače popularan u cijeloj Hrvatskoj i obilježava se krštenjem mošta koji tako postaje vino, a o njegovim posljedicama najviše znaju i brinu naši plavci. Podatak da je to najdraži i najvažniji dan u godini stanovnicima Martinića vjerojatno dovoljno govori o njihovoj veseloj naravi te nama preostaje samo da vam uputimo njihove razdragane i srdačne pozdrave! Živjeli!